Jun 18, 2017

Nova godina // Budimpešta




Zdravo ljudi,

Ne, nisam ovde da vam 6 meseci unapred nudim ponude za proslavu nove godine. Baš naprotiv...
Šta reći, prokrastinacija je čudo. Da, ako ste čuli za izraz prokrastinacija, znaćete da ona označava onaj divni momenat lenjivosti, odnosno odlaganja obaveza. Međutim, pre nego što nastavite dalje sa čitanjem, predlažem da kliknite ovde, kako bi vam se uključila pesma koja će vam upotpuniti doživljaj ovog posta.😋🎵

Elem, ovde sam da vam ispišem svoje iskustvo jednodnevnog putovanja u Budimpeštu, povodm proslave nove godine. Ne, ovo nije sponzorisani post,a neću ni spominjati ime agencije. A, ako ime agencije  nekog bude interesovalo iz određenih razloga, možete mi uvek pustiti mejl. 😊

Dakle, da počnemo. Jednodnevni izlet u Budimpeštu. A, da ... za novu godinu. Okej. Kako vama to zvuči? Šta prvo zamišljate kada to čujete? Hajde, zapravo pauzirajte sa čitanjem, zažmurite i razmslite. Ne, stvarno to uradite...


Okej, kapiram da ste do sada ili zaista to uradili ili izašli sa bloga. 'Te ako ste zamislili gužvu, nestrpljenje, smrzavanje, gubljenje novca, vremena, žurbu i slično, eh, pogrešili ste. Okej. ne mogu garantovati lud i nezaboravan provod, toplinu toplog doma (ili prigušenih, zadimljenih diskoteka (zavisi za šta ste se odlučili, jel'te)),  ali ono što sigurno mogu reći je da ćete se definitivno zabaviti. Pa, i ako ste totalni pesimista, iako su vas na silu pogurali da pođete, u jednom trenutku ćete sigurno pomisliti 'Okej, zabavljam se'. A, da, da ne pričam kako je svako iskustvo - dobro iskustvo. Jer, ili ćete znati za u buduće da pravite pametnije odluke, ili ćete shvatiti da taj put kojim ste krenuli u stvari, baš, baš prija vašoj duši. 

E, sada, zanemariću moje studije i ono što me je jedna od omiljenih mi - profesorka Štetić naučila iz Poslovanja Turističkih Agencija, i rećiću vam - JUST GO FOR IT (PROSTO URADITE TO)! Da, možda kada odradite sve kalkulacije i računice, shvatite da ste mogli proći i jeftinije od 29e za taj jednodnevni aranžman. I, da, možda bi po nekim računicama u tih 29e stalo i jedno noćenje. I, da, možda je agencija dooobroo zaradila per capita. Ali, ponekad se prosto manite računica, i vodite se onim što zaista želite i čini vas srećnim. 

Da skratim priču - U mom slučaju na jednoj strani vage bio je tamo neki semafor party (po istoj ceni), a s' one druge strane Budimpešta. Ko me i imalo poznaje, znao je odmah na koju stranu će vaga prevagnuti. 

Putovanje 

Bilo je dve vrste aranžmana. Krenuti uveče 30. Decembra, ili 31.Decembra u veoma ranim jutarnjim časovima. Mi smo se odabrali za ovu prvu opciju. Krenuli smo oko 23h, i stigli ujutru oko 9h. Putovanje je bilo ... dugačko. Dal' je bila neka dojava, ili je to prosto bio stalan deo itinerera ovog tipa aranžmana, putovali smo kroz Kelebiju, a ne Horgošom. Međutim, malo se odužilo. Doduše, baš u autobusu ispred našeg pronašli su jednog ili dva migranta, te je to svakako produžilo putovanje. Pomislio sam ono famozno Just my luck, a onda smo shvatili da su svi ljudi iz istog autobusa vraćeni za Srbiju. Zasmilite tek njih. Dodatnih sat vremena odjednom izgledalo je potpuno okej. Što se tiče turističkog pratioca, žena koja je obavljala taj posao, zaista ga je obavljala - bila je  veoma ažurna i sve je odrađeno prema Ugovoru. Naime, vrsta autobusa bila je double decker autobus. Nama, na spratu gore, bilo je sasvim okej, dok su se ljudi dole žalili na hladnoću. Kao, baš, baš intenzivno žalili. Tako da, možda mali savet - uvek tražite sedište gore? 😂
Kako nam je Budimpešta bila nadomak ruke, polako smo otvarajući oči slušali osnovne podatke o Budimpešti, dobijali ponude fakultativnih izleta, i obuvali obuću koju smo ko zna gde zaturili pod sedištem. Pa dobro, ovo poslednje možda važi za pojedine od nas. 🙊

 


Budimpešta 

Dakle, vozimo se mi tako Budimpeštom 31. Decembra. Optrilike nekih 9 ujutru, sunce 'davno osijava ovaj šarmantan grad. Međutim veoma prazan šarmanatan grad. Gledamo sa leve; desne strane - nigde ni koga. Grad duhova. Ali, dobro nismo se previše uspaničili, jer jel'te nismo došli da gledamo ljude, već grad. A, još kud ćeš lepše za fotografa nego prazan grad?! 😀 Jedino što je malo diskutabilno bilo, da kažem, je to što su nas ostavili kod jedne stanice, i izjavili: "Ostavljamo vas ovde, kod crvene jelkice, tu se uveče i nalazimo i krećemo natrag. Nemojte kasniti." 😂 Kao, većina nas prvi put dolazi u grad, u drugoj državi, i kao ostavljaju te, pa se ti snađi da se vratiš. Ali, ne, ovo nije uvod u neku priču, svi smo se snašli i uveče došli na traženo mesto. 😀

Što se grada tiče - grad je zaista fantastičan. Mojih li u-poslednje-vreme-omiljenih tonova i nijansi one krem boje, na sve strane ulepšavaju već izvanrednu arhitekturu ovog grada. Ono što svakako žeite prvo da uradite kada stignete je da razmenite svoje novce u nacionalnu valutu, odnosno fortinu. Moram priznati da je za mene celokupan taj forinta moment bio porilično konfuzan. Toliko da kada sam u jednom trenutku pitao koliko je kukuruz i dobio odgovor 800 forinti, samo sam nastavio dalje, potpuno ne konstatovajući da je to u stvari nekih 3eura. Da, i tako sam ja ostao bez kukuruza. 😂

U grad se kasnije već ukrcao mali milion ljudi, i jos više je podsećao na metropolu. Ali, omiljeni moment je sretanje Srba na svakom koraku. Dobro, preterujem kao i obično. Ali, naših ljudi, ljudi sa Balkana, sretali smo bukvalno svuda. Da ne spomenem slučajnost da smo sreli ljude baš iz mog mesta, mog majušnog sela, koji dođe kao dve tri glavne ulice Budimpešte spojene u jednu. Ali, svakako prijatna slučajnost. 😇 No, dobro, u Starbucks-u smo se čak sprijateljili sa jednim veoma finim ljudima, koji su bili toliko ljubazni da su nam objasnili u potpunosti grad, korišćenje gradskog prevoza, da ne spomenem pozajmili punjač 😂😂, i na sve to žena nam ostavi svoj broj telefona, u slučaju da nam zatreba. Čak su nam u ponoć i čestitali novu godinu. Mnooogo simpatično. 😊 Ah, da , par o kom govorim je iz Srbiji, ali već duže vremena žive u Budimpešti, pa su iz tog razloga znali da nam daju sve te informacije. A, dok smo se Andrea i ja vratili na svoje mesto iza njih, ovaj divni par je već započeo konverzaciju sa ljudima čiji je sto bio pored njihovog - jer su i oni hvala Bogu bili naši. 🌍

Ne mogu reći. Nije ni približno dovoljno vremena da se obiđe grad. To vas svakako neću slagati. Stigli smo u 9h, a polazak nazad je bio 2h. Mi smo uspeli obići samo jednu stranu, odnosno Pestu, i to svakako ne u potpunosti. Gradski prevoz na kraju nismo koristili iz više razloga. Svakako nismo hteli dodatno da trošimo novac na to, a s' druge strane želeli smo da iskoristimo to malo vremena što imamo i zaista upijemo grad, i upoznamo ga što je bolje moguće. Doduše u jednom trenutku kada smo se vraćali sa Trga Heroja, nekom mešavine hladnoće i nekih buntovničkih vibracija, prošvercovali smo se dve stanice gradskim autobusom. Ali, nismo ipak hteli da rizikujemo 'te smo ubrzo kažem i izašli. Joj, da, takođe bih vam napomenuo da Mađari slabije pričaju Engleski. Makar oni sa kojima smo se mi susreli. Na kraju nas je do Trga Heroja uputila jedna fina devojka - Nemica, koja je kako ona kaže tek sletela u Budimpeštu, i krenula da istražuje grad. Međutim, devojka je imala svoj Internet. Hej, pa to mnogo menja stvari! 😀 Gugl mapa, jedan klik, drugi, i voila! ✨

Kako bih skratio ovaj post, jer ga odlažem pola godine, i evo već drugi put nastavljam u toku dana, još ću vam spomenuti da se spremite da provedete glamurozni doček nove godine u KFC-u. 😂 Ili već u 22h trk da zauzmete neko mesto, jer ga ubzo više neće biti. Nigde. Apsoultno nigde. Prekrcat Kafe Anna, redovi i redovi ljudi koji praktično mole da se za njih magično stvore sto i stolica su samo neke od scena koje smo doživeli. Da, to se desilo. Ali, na kraju smo došli do teorije i rešenja da smo mi novu godinu proslavljali celog toga dana. 'te dal smo u tih famoznih 00:00h bili u nekom finom restoranu, na trgu, ili spratu KFC-a posmatrajući očaravajući vatromet, zaista nije bilo bitno. Mi smo se proveli! Malo promrzli -ipak smo ceo dan šetali na minus-Boš'-pomozi, ali ipak se proveli. Videli novi grad, upoznali neke sjajne ljude, čuli neke nove priče, i podelili neke svoje.

Sve u svemu dragi moji ljudi. 29 eura (ili 24 sa kuponom😉) je možda skupo za jedan dan. I možda možete naći sličnu ponudu, samo sa noćenjem. Kako god, raspitajte se malo ranije, pogledajte, istražite. Ja ponekad danas, kada vidim neku novu ponudu,pomislim ono naše možda i jeste bio pomalo skuplji aranžman. Ali, ne kajem se ni jednog trena. A, verujem da se ne biste ni vi.

Nadam se da sam vam preneo neki utisak o tome kako taj jednodnevni aranžamn izgleda. Poneke loše, poneke dobre stane. A, ako nisam, imejl je uvek tu, pa pitajte. U nastavku posta uživajte u fotografijama ovog predivnog grada. 😊📸

Do sledećeg posta,

Vaš Jovan





 









 













4 comments

  1. Svakaaa cast, Jovane. Malo je reci da sam odusevljena. Zaista si nam toliko slikovito opisao Budimpestu( odnosno deo ili ti Pestu) da se osecam kao da sam i sama posetila isti. Sjajno zaistaa��

    ReplyDelete
  2. Uživala sam u putopisu i čak sam i pustila pesmicu koju si nam predložio da upotpunim doživljaj :-) I ja bih uvek pre izabrala putovanje u poređenju sa nekom žurkom.
    Budimpeštu volim i baš kao i ti posetila sam je zimi. Jedino mi smetaju njihove forinte, ali ajde snađem se neako i sa njima hehehe.

    Veliki pozz

    ReplyDelete

© United Thoughts of a Wanderluster by Jovan Vasiljević. Design by FCD.